26.The Poets
- Ta. Sin. Mim
- To su znaci Kitaba jasnog
- Možda bi ti uništio dušu svoju, što oni nisu vjernici
- Kad bismo htjeli, spustili bismo na njih s neba znak, pa bi mu povili vratove svoje ponizno
- I nije im došla nijedna nova opomena od Milostivog, a da nisu bili od nje odvraćeni
- Pa doista su poricali, pa doći će im vijesti o onom čemu su se izrugivali
- Zar ne vide zemlju, koliko smo dali da iz nje iznikne od svake vrste plemenite
- Uistinu, u tome je znak. A većina njih nisu vjernici
- I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- A kad Gospodar tvoj pozva Musaa: “Idi narodu zalima
- Narodu faraonovom. Zar se neće pobojati?”
- Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja se bojim da će me poreći
- I stežu se grudi moje, i ne oslobađa se jezik moj, zato pošalji Harunu
- I imaju oni protiv mene zločin, pa se bojim da će me ubiti.”
- Reče: “Nikako! Pa idite obojica sa znacima Našim. Uistinu, Mi ćemo biti uz vas slušajući
- Pa dođite faraonu, te recite: ’Uistinu, mi smo poslanici Gospodara svjetova
- Pošalji s nama sinove Israilove!”
- (Faraon) reče: “Zar te nismo među nama odgojili (kao) dijete? I boravio si među nama (mnoge) godine života svog
- I učinio si djelo svoje koje si učinio. A ti si od nezahvalnika.”
- Reče: “Počinio sam ga tad kad sam ja bio od zalutalih
- Tad sam pobjegao od vas pošto sam vas se uplašio, pa me je obdario Gospodar moj sudom, i učinio me (jednim) od izaslanika
- A to je blagodat kojom mi prigovaraš - da si porobio sinove Israilove.”
- Faraon reče: “A šta je Gospodar svjetova?”
- (Musa) reče: “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih, ako ste uvjereni.”
- (Faraon) reče onima oko sebe: “Zar ne čujete?”
- (Musa) reče: “Gospodar vaš i Gospodar predaka vaših ranijih.”
- (Faraon) reče: “Uistinu, poslanik vaš koji vam je poslan, je luđak!”
- (Musa) reče: “Gospodar Istoka i Zapada i onog što je između njih, ako shvatate.”
- (Faraon) reče: “Ako uzmeš drugog boga sem mene, sigurno ću te učiniti (jednim) od zatvorenika.”
- (Musa) reče: “Zar kad ti donesem stvar očitu?”
- (Faraon) reče: “Pa daj je, ako si od istinitih!”
- Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle: on zmija očita
- I izvuče ruku svoju, tad gle: ona bijela za gledatelje
- (Faraon) reče uglednicima oko sebe: “Uistinu, ovo je čarobnjak znalac
- Želi da vas izvede iz zemlje vaše sihrom svojim; pa šta naređujete?”
- Rekoše: “Ostavi njega i brata njegovog, a pošalji u gradove sakupljače
- Dovešće ti svakog čarobnjaka znalca.”
- Pa su sakupljeni čarobnjaci za određeno vrijeme dana poznatog
- I bi rečeno ljudima: “Jeste li vi sakupljeni
- Da bismo mi slijedili čarobnjake, ako oni budu pobjednici?”
- Pa pošto čarobnjaci dođoše, rekoše faraonu: “Hoćemo li mi uistinu imati nagradu, ako mi budemo pobjednici?”
- Reče: “Da, i uistinu ćete tad biti od približenih.”
- Musa im reče: “Bacite vi šta ćete baciti!”
- Tad baciše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam moći faraonove, uistinu mi, mi smo pobjednici.”
- Tad Musa baci štap svoj, pa gle: on proguta ono šta su lažirali
- Tad se čarobnjaci baciše na sedždu
- Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova
- Gospodara Musaovog i Harunovog.”
- Reče: “Povjerovaste mu prije no što sam vam dopustio. Uistinu, on je vaš velikan koji vas je poučio sihru! Pa sigurno ćete saznati. Sigurno ću odsijeći ruke vaše i noge vaše unakrst, i sigurno ću vas sve raspeti.”
- Rekoše: “Nije šteta! Uistinu, mi smo Gospodaru našem povratnici
- Uistinu! Mi žudimo da nam Gospodar naš oprosti greške naše jer smo prvi vjernici.”
- I objavismo Musau: “Kreni s robovima Mojim noću, uistinu, vi ćete biti slijeđeni.”
- Tad posla faraon u gradove sakupljače
- “Uistinu, ovi su grupa mala
- I uistinu, oni su nas rasrdili
- I uistinu, mi smo svi oprezni.”
- Pa ih izvedosmo iz vrtova i izvora
- I riznica i mjesta plemenitog
- Isto tako. I dali smo ih u naslijeđe sinovima Israilovim
- Pa su ih slijedili kad se Sunce rađalo
- Pa pošto se vidješe dvije skupine, drugovi Musaovi rekoše: “Uistinu, mi smo sustignuti.”
- Reče: “Nikako! Uistinu, sa mnom je Gospodar moj, uputiće me.”
- Tad objavismo Musau: “Udri štapom svojim more!” Tad se razdvoji, te svaki dio bi kao brijeg velik
- I približismo tamo druge
- I spasismo Musaa i onog ko je bio s njim, sve
- Potom potopismo druge
- Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- I izrecituj im vijest o Ibrahimu
- Kad reče ocu svom i narodu svom: “Šta obožavate?”
- Rekoše: “Obožavamo idole, pa smo stalno njima privrženi.”
- Reče: “Da li vas čuju kad prizivate
- Ili vam koriste ili štete?”
- Rekoše: “Naprotiv, našli smo očeve naše, tako čine.”
- Reče: “Pa vidite li šta obožavaste
- Vi i očevi vaši stariji?”
- Pa uistinu, oni su moji neprijatelji, izuzev Gospodara svjetova
- Koji me je stvorio, pa me On uputio
- I Onaj koji me hrani i napaja me
- I kad se razbolim, tad me On liječi
- I Koji će me usmrtiti, zatim me oživiti
- I Koji će mi - nadam se - oprostiti grešku moju na Danu sudnjem
- Gospodaru moj! Daruj mi sud i priključi me pravednima
- I učini me jezika istinitog u kasnijim (pokoljenjima)
- I učini me od nasljednika bašče uživanja
- I oprosti ocu mom, uistinu, on je bio od zalutalih
- I ne ponizi me na Dan kad budu podignuti
- Dan kad neće koristiti bogatstvo, niti sinovi
- Izuzev onom ko dođe Allahu sa srcem zdravim
- I približiće se Džennet bogobojaznima
- I pokazaće se džehim zabludjelima
- I biće im rečeno: “Gdje je to šta ste obožavali
- Mimo Allaha? Hoće li pomoći vama ili pomoći sebi?”
- Tad će biti u njega strmoglavljeni oni, i oni koji su zavodili
- I vojske Iblisove zajedno
- Govoriće - a oni će se u njemu svađati
- “Tako nam Allaha, bili smo doista u zabludi očitoj
- Kad smo vas izjednačavali sa Gospodarom svjetova
- A zaveli su nas jedino zločinci
- Zato mi nemamo nikakvih posrednika
- Niti prijatelja bliska
- Pa da nam je povratak, pa da budemo od vjernika!”
- Uistinu! U tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- A uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- Narod Nuhov je poricao izaslanike
- Kad im reče brat njihov Nuh: “Zar se ne bojite
- Uistinu! Ja sam vama poslanik pouzdan
- Zato se bojte Allaha i mene poslušajte
- A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova
- Zato se bojte Allaha i mene poslušajte!”
- Rekoše: “Zar da tebi vjerujemo, a slijede te najjadniji?”
- Reče: “A nemam ja znanje o onom šta rade
- Obračun njihov je jedino do Gospodara mog, kad biste zapazili
- I nisam ja progonitelj vjernika
- Ja sam samo opominjač jasni.”
- Rekoše: “Ako ne prestaneš, o Nuhu, sigurno ćeš biti od kamenovanih.”
- Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, moj narod me poriče
- Zato presudi između mene i između njih presudom, i spasi mene i onog ko je sa mnom od vjernika.”
- Pa spasismo njega i onog ko je bio s njim, u lađi natovarenoj
- Zatim smo poslije potopili preostale
- Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- Ad je poricao izaslanike
- Kad im reče brat njihov Hud: “Zar se ne bojite
- Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani
- Zato se bojte Allaha i poslušajte mene
- A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova
- Gradite li na svakoj uzvišici obilježje, poigravate se
- I gradite tvrđave, da biste se vi ovjekovječili
- I kad napadate, napadate (kao) tirani
- Zato se bojte Allaha i poslušajte mene
- I bojte se Onog koji vas je pomogao onim šta znate
- Pomogao vas je stokom i sinovima
- I baščama i izvorima
- Uistinu! Ja se plašim nad vama kazne Dana strahovitog.”
- Rekoše: “Isto nam je da li ti wazio ili ne bio od waiza
- Ovo je samo običaj ranijih
- I nećemo mi biti kažnjeni.”
- Tad su ga porekli, pa smo ih uništili. Uistinu! U tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- Poricao je Semud izaslanike
- Kad im reče brat njihov Salih: “Zar se ne bojite
- Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani
- Zato se bojte Allaha i poslušajte mene
- A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova
- Hoćete li biti ostavljeni u onom šta je ovdje, sigurni
- U baščama i izvorima
- I usjevima i palmama - plodovi njihovi zreli
- I klešete iz brda kuće spretno
- Zato se bojte Allaha i poslušajte mene
- I ne slušajte naredbu rasipnika
- Koji čine fesad na Zemlji i ne popravljaju.”
- Rekoše: “Ti si samo od opčinjenih
- Ti si samo smrtnik sličan nama. Pa daj znak ako si od istinitih.”
- Reče: “Ovo je deva. Imaće ona napajanje, i vi ćete imati napajanje dana poznatog
- I ne dotičite je zlom, pa da vas snađe kazna Dana strahovitog.”
- Pa je raniše, i postaše pokajanici
- Tad ih spopade kazna. Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- Narod Lutov je poricao izaslanike
- Kad im reče brat njihov Lut: “Zar se ne bojite
- Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani
- Zato se bojte Allaha i poslušajte mene
- A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova
- Zar pristupate muškarcima između svjetova
- A ostavljate šta vam je stvorio Gospodar vaš od žena vaših? Šta više, vi ste narod prestupnika.”
- Rekoše: “Ako ne prestaneš o Lute, sigurno ćeš biti od protjeranih.”
- Reče: “Uistinu, ja sam od mrzitelja posla vašeg
- Gospodaru moj! Spasi mene i porodicu moju od onog šta rade!”
- Pa smo spasili njega i svu njegovu porodicu
- Izuzev starice među zaostalima
- Zatim smo uništili druge
- A izlili smo na njih kišu. Pa zle li kiše opominjanih
- Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- Poricali su stanovnici Ejke izaslanike
- Kad njima reče Šuajb: “Zar se ne bojite
- Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani
- Zato se bojte Allaha i poslušajte mene
- A ne tražim od vas nikakvu nagradu za to, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova
- Ispunjavajte mjeru i ne budite od zakidatelja
- Vagajte mjerilom ispravnim
- I ne umanjujte ljudima stvari njihove, niti pravite nered na Zemlji čineći fesad
- I bojte se Onog koji je stvorio vas i pokoljenja ranija.”
- Rekoše: “Ti si samo od opčinjenih
- I ti si samo smrtnik sličan nama i smatramo te sigurno (jednim) od lažaca
- Pa daj da padne na nas komad neba, ako si od istinitih.”
- Reče: “Gospodar moj je Najbolji znalac onog šta radite.”
- Tad su ga porekli, pa ih je spopala kazna Dana tame. Uistinu, to je bila kazna Dana strahovitog
- Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici
- A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni
- I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova
- Spušta ga Duh pouzdani
- Na srce tvoje, da budeš od opominjača
- Na jeziku arapskom, jasnom
- I uistinu, on je u zeburima ranijih
- Zar im nije znak (to) što ga znaju učeni sinovi Israilovi
- A da smo ga objavili nekom od stranaca
- Pa im ga čitao, ne bi bili u njega vjernici
- Tako to uvlačimo u srca zločinaca
- Neće vjerovati u njega, dok ne vide kaznu bolnu
- Pa doći će im iznenadno, a oni neće opaziti
- Tad će govoriti: “Hoće li nam se odložiti?”
- Pa zar kaznu Našu požuruju
- Pa zar nisi vidio, ako im damo da uživaju godinama
- Zatim im dođe ono čime im se prijetilo
- Neće im koristiti ono šta uživaju
- I nismo uništili nijedan grad, a da on nije imao opominjače
- Opomenom, a nismo zalimi
- I nisu ga spustili šejtani
- I ne dolikuje im, niti mogu
- Uistinu, oni su od prisluškivanja odvojeni
- Zato ne prizivaj uz Allaha boga drugog, pa da budeš od kažnjenih
- I upozoravaj rodbinu svoju najbližu
- I spusti krilo svoje onom ko te slijedi od vjernika
- Pa ako te ne poslušaju, tad reci: “Uistinu, ja sam slobodan od onog šta radite.”
- Pa pouzdaj se u Moćnog, Milosrdnog
- Onog koji te vidi kad stojiš
- I kretanje tvoje među onima koji čine sedždu
- Uistinu! On, On je Onaj koji čuje, Znalac
- Hoću li vas obavijestiti na koga se spuštaju šejtani
- Spuštaju se na svakog lažljivca, grješnika
- Koriste sluh, a većina njih su lažljivci
- A pjesnike - njih slijede zabludjeli
- Zar ne vidiš da oni u svakoj dolini lutaju
- I da oni govore ono što ne rade
- Izuzev onih koji vjeruju i čine dobra djela i spominju Allaha mnogo, i brane se nakon što im se učini zulm. A saznaće oni koji čine zulm, kojem povratištu se vraćaju