7.The Heights

Alif. Lam. Mim. Sad
Knjiga se spušta tebi - zato neka u grudima tvojim ne bude tjeskobe zbog nje - da opominješ njome, a opomena je vjernicima
Slijedite ono šta vam je objavljeno od Gospodara vašeg, i ne slijedite mimo Njega zaštitnike. Malo čega se sjećate
A koliko je gradova koje smo uništili! Tad bi im došla sila Naša noću, ili dok bi oni prilegli u podnevu
Zato je bio priziv njihov kad bi im došla sila Naša, jedino što bi rekli: “Uistinu! Mi smo bili zalimi.”
Pa sigurno ćemo pitati one kojima je poslata i sigurno ćemo pitati izaslanike
Tad ćemo im sigurno ispričati sa znanjem, a nismo bili odsutni
A mjerenje će Tog dana biti istinito. Pa onaj čije mjerile pretegnu - pa ti takvi će biti uspješni
A onaj čije mjere olakšaju - pa takvi su oni koji su izgubili duše svoje, zbog toga što su ajetima Našim bili zalimi
A doista smo vas učvrstili na Zemlji i načinili vam na njoj sredstva za život. Malo što zahvaljujete
I doista, stvorili smo vas, zatim vas oblikovali, potom rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” Tad padoše ničice, izuzev Iblisa, nije bio od onih koji padaju na sedždu
(Allah) reče: “Šta te je zadržalo da nisi pao na sedždu kad sam ti naredio?” Reče: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovače.”
(Allah) reče: “Onda silazi iz njega! Pa nije za tebe da se oholiš u njemu. Zato izlazi! Uistinu, ti si od poniženih.”
Reče: “Odloži mi do Dana kad budu podignuti.”
(Allah) reče: “Uistinu, ti si od onih kojima se odlaže.”
Reče: “Pa zato što si me zaveo, sigurno ću im biti u zasjedi na putu Tvom pravom
Zatim ću im sigurno prilaziti ispred njih i iza njih, i s desnih strana njihovih i s lijevih strana njihovih. I nećeš naći većinu njih zahvalnim.”
(Allah) reče: “Izlazi iz njega pokuđen i prognan. Sigurno onaj od njih ko te bude slijedio - sigurno ću napuniti Džehennem s vama zajedno.”
“I o Ademe! Nastani ti i žena tvoja Džennet, pa jedite odakle god hoćete, i ne približujte se ovom drvetu, pa da budete od zalima.”
Pa je došaptavao njima dvoma šejtan, da bi im otkrio šta im je bilo skriveno od sew’ata njihovih, i reče: “Zabranio vam je Gospodar vaš sa ovog drveta, samo da ne budete dva meleka ili ne budete od besmrtnika.”
I zaklete se njima dvoma: “Uistinu! Ja sam vam sigurno od savjetnika!”
Tad prouzroči da njih dvoje varkom padnu. Pa pošto okusiše drvo, otkriše im se sew’ati njihovi i počeše šiti po sebi lišće džennetsko. I pozva ih Gospodar njihov: “Zar vam nisam zabranio sa ovog drveta i rekao vam: ’Uistinu! Šejtan vam je neprijatelj otvoreni?”
Rekoše: “Gospodaru naš! Učinili smo zulm dušama našim, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti od gubitnika.”
Reče: “Siđite! Vi ste jedno drugom neprijatelji. I imaćete vi na Zemlji boravište i uživanje neko vrijeme.”
Reče: “Na njoj ćete živjeti i na njoj umirati, i iz nje izvedeni biti.”
O sinovi Ademovi! Doista smo vam spustili odjeću da pokrije sew’ate vaše, i perjanice. A odijelo bogobojaznosti, to je najbolje. To je od znakova Allahovih, da bi se oni poučili
O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je izveo roditelje vaše iz Dženneta, strgavši s njih dvoje odjeću njihovu, da bi im pokazao sew’ate njihove. Uistinu, on vas vidi, on i vrsta njegova, odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju
A kad učine razvrat, govore: “Našli smo na tome očeve naše i Allah nam je to naredio.” Reci: “Uistinu, Allah ne naređuje razvrat. Zar govorite o Allahu ono šta ne znate?”
Reci: “Gospodar moj naređuje pravednost. I upravite lica svoja kod svakog mesdžida, i prizivajte Njega, odani Njegovom dinu. Kao što vas je stvorio, (tako) ćete se vratiti.”
Grupu je uputio, a grupu - obistinila se na njima zabluda. Uistinu, oni uzimaju šejtane zaštitnicima mimo Allaha i misle da su oni upućeni
O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakog mesdžida, i jedite i pijte, a ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike
Reci: “Ko je zabranio ukras Allahov kojeg je iznio robovima Svojim, i dobre stvari od opskrbe?” Reci: “One su za one koji vjeruju u životu Dunjaa, posebno na Dan kijameta.” Eto tako razjašnjavamo znakove ljudima koji znaju
Reci: “Gospodar moj je zabranio jedino razvratnosti, ono šta je vidljivo od njih i šta je skriveno, i griješenje i tlačenje bez prava, i da pridružujete Allahu ono za što nije objavio autoritet, i da govorite o Allahu ono šta ne znate.”
A svaka zajednica ima rok, pa kad dođe rok njihov, neće (ga) zadržati čas, niti ubrzati
O sinovi Ademovi! Kad vam dođu poslanici između vas, kazujući vam ajete Moje, pa ko se bude bojao i dobro činio, tad neće biti straha nad njima, niti će oni žaliti
A oni koji budu poricali ajete Naše i oholili se prema njima, takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito
Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha laž ili poriče ajete Njegove? Tim takvima će doći dio njihov iz Knjige. Dok, kad im dođu izaslanici Naši da ih uzmu, govoriće: “Gdje je ono šta ste prizivali mimo Allaha?” Reći će: “Nestali su od nas.” I svjedočiće protiv duša svojih da su oni bili nevjernici
(Allah) će reći: “Uđite u vatru među zajednicama već prošlim prije vas, od džinna i ljudi.” Kad god uđe zajednica, proklinjaće svoju sestru (zajednicu). Dok, kad se u njoj svi sustignu, reći će zadnja njihova prvoj njihovoj: “Gospodaru naš! Ovi su nas zaveli, zato im daj dvostruku kaznu vatrom.” Reći će: “Za svakog je dvostruko, međutim ne znate.”
I reći će prva njihova zadnjoj njihovoj: “Pa nemate vi nad nama nikakvu prednost, zato kušajte kaznu za ono šta ste zaslužili.”
Uistinu, oni koji budu poricali ajete Naše i oholili se prema njima, neće im se otvoriti kapije neba i neće ući u Džennet, dok ne prođe deva kroz ušice igle; A tako plaćamo zločince
Imaće oni od Džehennema postelju, a iznad njih će biti (vatrene) pokrivke. A tako kažnjavamo zalime
A oni koji vjeruju i čine dobra djela - ne opterećujemo dušu, izuzev mogućnošću njenom - takvi će biti stanovnici Dženneta, oni će u njemu biti vječito
I istrgnućemo šta je u grudima njihovim od mržnje; teći će ispod njih rijeke i govoriće: “Hvala Allahu koji nas je ovom uputio. A ne bismo se uputili da nas nije Allah uputio! Doista su poslanici Gospodara našeg donosili Istinu.” I viknuće im se: “Ovo je Džennet koji vam je dat u naslijeđe za ono šta ste radili.”
I dozivaće stanovnici Dženneta stanovnike vatre: “Doista smo našli ono što nam je obećavao Gospodar naš istinitim, pa jeste li našli ono šta je obećavao Gospodar vaš istinitim?” Reći će: “Da.” Tad će objaviti muezzin među njima: “Prokletstvo Allahovo je na zalimima
Onima koji su odvraćali od puta Allahovog i tražili ga iskrivljenim, a oni su u Ahiret bili nevjernici.”
I između njih dvaju biće veo, a na uzvisinama će biti ljudi (koji će) prepoznati svakog po obilježjima njihovim. I vikat će stanovnicima Dženneta: “Selamun alejkum!” Nisu ušli u njega, a oni će žuditi
I kad skrenu pogledi njihovi prema stanovnicima vatre, reći će: “Gospodaru naš! Ne stavi nas sa narodom zalima.”
I pozivaće stanovnici uzvisina ljude koje će znati po obilježjima njihovim, govoriće: “Šta vam je vrijedilo skupljanje vaše i što ste se oholili
Jesu li to oni za koje ste se kleli da im neće stići Allahova milost?” “Uđite u Džennet! Nema straha nad vama i nećete vi žaliti.”
I zvaće stanovnici vatre stanovnike Dženneta: “Prolijte na nas malo vode ili nešto od onog čim vas je opskrbio Allah.” Reći će: “Uistinu! Allah je to dvoje zabranio nevjernicima
Onima koji su uzimali vjeru svoju igrom i zabavom, a obmanuo ih je život Dunjaa.” Zato ćemo njih Danas zaboraviti, kao što su zaboravili na susret dana svog ovog, i što su ajete Naše nijekali
A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo je bazirali na znanju, Uputu i milost za ljude koji vjeruju
Čekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kad dođe ostvarenje njeno, govoriće oni koji su je zaboravili ranije: “Doista su poslanici Gospodara našeg dolazili s Istinom. Pa hoće li biti za nas ikakvih posrednika, pa da posreduju za nas ili da budemo vraćeni, pa da radimo drugačije no što smo radili?” Doista, izgubili su duše svoje, a iščezlo je od njih šta su izmišljali
Uistinu! Gospodar vaš je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana, zatim se postavio na Arš. Prekriva noću dan (koji) traži nju žurno, a Sunce i Mjesec i zvijezde potčinjeni su komandi Njegovoj. Zar ne pripada Njemu stvaranje i komanda? Blagoslovljen neka je Allah, Gospodar svjetova
Zazivajte Gospodara svog skrušeno i potajno. Uistinu! On ne voli one koji prevršuju
I ne činite fesad na Zemlji, nakon sređivanja njenog; i prizivajte Njega, strahujući i nadajući se. Uistinu, Allahova milost je bliska dobročiniteljima
A On je Taj koji šalje vjetrove radosnom viješću pred milošću Svojom. Dok, kad ponesu oblake teške, usmjerimo ga ka zemlji zamrloj, pa spuštamo na nju vodu, te izvodimo njome od svačeg plodove. Tako ćemo izvesti mrtve, da biste se vi podsjetili
A dobra zemlja izvodi rastinje svoje s dozvolom Gospodara svog. A koja je loša, izvodi samo oskudno. Tako razlažemo znakove ljudima (koji) zahvaljuju
Doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pa reče: “O narode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Uistinu! Ja se bojim za vas kazne Dana strahovitog.”
Uglednici iz naroda njegovog rekoše: “Uistinu, mi te vidimo u zabludi očitoj.”
Reče: “O narode moj! Nije u meni greška, nego sam ja poslanik Gospodara svjetova
Dostavljam vam poslanice Gospodara svog i savjetujem vas, i znam od Allaha ono šta ne znate
Zar se čudite što vam dolazi Opomena od Gospodara vašeg po čovjeku između vas, da bi vas opomenuo, i da biste se pobojali i da bi vam se smilovalo.”
Tad ga porekoše, pa spasismo njega i one s njim u lađi, a potopismo one koji su poricali ajete Naše. Uistinu, oni su bili narod slijepaca
I Adu, brata njihovog Huda. Reče: “O narode moj! Obožavajte Allaha. Nemate vi drugog boga osim Njega. Pa zar se nećete pobojati?”
Uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog, rekoše: “Uistinu, mi te vidimo u gluposti, i uistinu, mi mislimo da si ti od lažova.”
Reče: “O narode moj! Nije u meni glupost, nego sam ja poslanik Gospodara svjetova
Dostavljam vam poslanice Gospodara mog i ja sam vam savjetnik pouzdani
Zar se čudite što vam dolazi Opomena od Gospodara vašeg po čovjeku između vas, da bi vas upozorio? A sjetite se kad vas je učinio nasljednicima nakon naroda Nuhovog, i povećao vas u konstituciji obilno. Pa sjetite se blagodati Allahovih, da biste vi uspjeli.”
Rekoše: “Zar si nam došao da bismo obožavali Allaha - jedinog Njega, a ostavili ono što su obožavali očevi naši? Pa daj nam ono čim nam prijetiš, ako si od istinitih!”
Reče: “Već je pala na vas od Gospodara vašeg kazna i gnjev. Zar se prepirete sa mnom o imenima? koja ste nadjenuli vi i očevi vaši; nije spustio Allah za njih nikakav autoritet. Pa očekujte! Uistinu! Ja sam od onih koji sa vama čekaju.”
Pa smo spasili njega i one s njim milošću od Nas, i odsjekli korijen onih koji su poricali ajete Naše i nisu bili vjernici
I Semudu, brata njihovog Saliha. Reče: “O narode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Već vam je došao jasan dokaz od Gospodara vašeg. Ova deva Allahova za vas je znak; zato je pustite da pase po Zemlji Allahovoj, i ne dotičite je zlom, pa da vas spopadne kazna bolna.”
I sjetite se kad vas je učinio nasljednicima nakon Ada i nastanio vas na Zemlji. Pravite u nizijama njenim palače i klešete brda (u) kuće. Pa sjetite se blagodati Allahovih i ne činite zlo na Zemlji, (postavši) mufsidi
Uglednici iz naroda njegovog koji su se uzoholili rekoše onima koji su učinjeni slabima - onom ko je vjerovao od njih: “Znate li da je Salih izaslanik od Gospodara njegovog?” Rekoše: “Uistinu, mi smo u ono s čim je poslat, vjernici!”
Oni koji su se uzoholili rekoše: “Uistinu, mi smo u ono u što vjerujete, nevjernici!”
Tad raniše devu i oglušiše se o naredbu Gospodara svog, i rekoše: “O Salih! Donesi nam ono čim nam prijetiš, ako si od izaslanika.”
Pa ih snađe potres, te osvanuše u kućama svojim povaljani
Tad se okrenu od njih i reče: “O narode moj. Doista sam vam dostavio poslanicu Gospodara svog i savjetovao vas, međutim, ne volite savjetnike.”
I Luta! Kad reče narodu svom: “Zar činite razvrat u kojem vas nije pretekao niko od svjetova
Uistinu, vi prilazite strašću ljudima mimo žena. Šta više, vi ste ljudi koji pretjeruju.”
Odgovor naroda njegovog bio je jedino što rekoše: “Protjerajte ih iz naselja svog. Uistinu, oni su ljudi koji se čiste.”
Pa smo spasili njega i porodicu njegovu, izuzev žene njegove, bila je od izostalih
I izlili smo na njih kišu. Pa pogledaj kakav je bio kraj zločinaca
I Medjenu, brata njihovog, Šuajba. Reče: “O narode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog boga sem Njega. Zaista vam je došao jasan dokaz od Gospodara vašeg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. I ne zakidajte ljudima stvari njihove, i ne činite fesad na Zemlji, nakon sređivanja njenog. To je bolje za vas, ako ste vjernici
I ne zasjedajte na svakom putu prijeteći i odvraćajući od puta Allahovog onog ko vjeruje u Njega i tražeći ga iskrivljenim. I sjetite se kad ste bili (brojčano) mali, pa vas je umnožio. I pogledajte kakav je bio kraj mufsida
A ako bude skupina među vama (koja) vjeruje u ono s čim sam poslat, i skupina (koja) ne vjeruje, onda se strpite dok Allah ne presudi među nama, a On je Najbolji od sudaca.”
Velikani koji su se uzoholili iz naroda njegovog, rekoše: “Sigurno ćemo protjerati tebe, o Šuajb, i one koji s tobom vjeruju, iz naselja našeg ili ćete se sigurno vratiti u millet naš.” Reče: “Zar iako smo neradi?”
Doista bismo izmišljali protiv Allaha laž ako bismo se vratili u millet vaš, nakon što nas je izbavio Allah iz njega. A nije za nas da se u njega vraćamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš obuhvata svaku stvar znanjem. U Allaha se uzdamo. Gospodaru naš! Presudi između nas i između naroda našeg s Istinom, a Ti si Najbolji od sudaca.”
I rekoše velikani koji nisu vjerovali iz naroda njegovog: “Ako biste slijedili Šuajba, uistinu biste vi tad bili gubitnici.”
Pa zadesi njih potres, te osvanuše u kućama svojim povaljani
Oni koji su porekli Šuajba, kao da nisu stanovali u njima. Oni koji su porekli Šuajba - oni su bili gubitnici
Tad se okrenu od njih i reče: “O narode moj! Doista sam vam dostavio poslanice Gospodara mog i savjetovao vas; pa kako da žalim nad narodom nevjernika?”
A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika, a da nismo pogodili stanovništvo njegovo nesrećom i bijedom, da bi se oni ponizili
Zatim bismo zamijenili namjesto zla dobro, dok se ne bi namnožili pa rekli: “Doista je naše očeve doticala sreća i nesreća.” Tad bismo ih dograbili nenadno, a oni ne bi opazili
A da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se, sigurno bismo im otvorili berekete s neba i Zemlje. Međutim poricali su, pa smo ih ščepavali za ono šta su zaradili
Pa jesu li sigurni stanovnici gradova da im neće doći sila Naša noću, (dok) oni budu spavali
Zar su sigurni stanovnici gradova da im neće doći sila Naša danju, a oni se budu igrali
Pa jesu li se osigurali od plana Allahovog? Pa siguran je u plan Allahov jedino narod gubitnika
Zar ne upućuje one koji naslijeđuju Zemlju nakon (prethodnih) stanovnika njenih, da ćemo ih - ako htjednemo - pogoditi zbog grijeha njihovih i zapečatiti srca njihova, pa oni neće čuti
To su bili gradovi čije ti neke vijesti kazujemo. A doista su im dolazili poslanici njihovi s dokazima jasnim, pa nisu vjerovali u ono što su ranije poricali. Tako Allah pečati srca nevjernika
I nismo našli za većinu njih nikakav zavjet, a doista smo našli većinu njih grješnicima
Zatim smo poslije njih poslali Musaa sa znacima Našim faraonu i velikanima njegovim, pa nisu povjerovali u njih. Zato pogledaj kakav je bio kraj mufsida
I reče Musa: “O faraone! Uistinu, ja sam poslanik Gospodara svjetova
Dužan sam da govorim o Allahu samo Istinu. Doista sam vam došao sa dokazom jasnim od Gospodara vašeg. Zato pošalji sa mnom sinove Israilove.”
(Faraon) reče: “Ako si došao sa znakom, onda ga daj, ako si od istinitih!”
Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle! on zmija očita
I izvuče ruku svoju, tad gle! ona bijela za posmatrače
Uglednici iz naroda faraonovog rekoše: “Uistinu, ovo je čarobnjak, znalac
Želi da vas istjera iz zemlje vaše, pa šta naređujete?”
Rekoše: “Zadrži njega i brata njegova, a pošalji u gradove sabirače
Dovešće ti svakog čarobnjaka, znalca.”
I dođoše faraonu čarobnjaci, rekoše: “Uistinu, nama pripada nagrada, ako mi budemo pobjednici.”
Reče: “Da!, i uistinu, vi ćete biti od bliskih.”
Rekoše: “O Musa! Ili ćeš baciti, ili ćemo mi biti (prvi) bacači?”
Reče: “Bacite!” Pa pošto baciše, začaraše oči ljudi i zastrašiše ih i donesoše sihr silan
I objavismo Musau: “Baci štap svoj!” Tad gle: on proguta ono šta su lažirali
Tad se dogodi Istina, i propade ono šta su uradili
Tad bijahu tu poraženi, i okrenuše se poniženi
I baciše se čarobnjaci na sedždu
Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova
Gospodara Musaovog i Harunovog.”
Faraon reče: “Povjerovaste u Njega prije nego sam vam dozvolio! Uistinu! Ovo je spletka koju ste ispleli u gradu da biste izveli iz njega stanovništvo njegovo. Pa saznaćete
Sigurno ću odsjeći ruke vaše i noge vaše unakrsno, zatim ću vas sigurno sve raspeti.”
Rekoše: “Uistinu, mi smo Gospodaru našem povratnici
A svetiš nam se samo što mi vjerujemo u znakove Gospodara našeg, pošto su nam došli. Gospodaru naš! Izlij na nas izdržljivost i daj da mi umremo (kao) muslimani.”
I rekoše velikani iz naroda faraonovog: “Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostaviće tebe i bogove tvoje?” Reče: “Pobit ćemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, a uistinu smo mi nad njima pokoritelji.”
Musa reče narodu svom: “Tražite pomoć od Allaha i strpite se. Uistinu, Zemlja je Allahova. Daje je u naslijeđe kome hoće od robova Svojih, a ishod je za bogobojazne.”
Rekoše: “Zlostavljani smo prije no što si nam došao i nakon što si nam došao.” Reče: “Možda će Gospodar vaš uništiti neprijatelja vašeg i učini vas nasljednicima na Zemlji, pa da vidi kako radite.”
I doista smo pogodili narod faraonov nerodicama i smanjenjem plodova, da bi se oni poučili
Pa kad bi im došlo dobro, rekli bi: “Ovo je naše”, a kad bi ih snašlo zlo, pripisali bi Musau i onom ko je s njim. Zar nije uistinu zla kob njihova kod Allaha? Međutim, većina njih ne zna
I rekoše: “Kakav god nam doneseš znak da nas njime začaraš, pa nećemo ti mi biti vjernici.”
Pa poslasmo na njih potop i skakavce i uši i žabe i krv, znacima detaljnim, pa se uzoholiše i bijahu narod zločinaca
Pa pošto pade na njih nevolja, rekoše: “O Musa! Moli za nas Gospodara svog, zbog onog šta je obećao kod tebe. Ako otkloniš od nas nevolju, sigurno ćemo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinove Israilove.”
Pa pošto bismo otklonili od njih nevolju do roka kojem bi oni stigli - gle! oni bi prekršili
Tad smo im se osvetili i potopili ih u moru što su poricali ajete Naše i bili prema njima nehajni
I dali smo u naslijeđe narodu onih koji su učinjeni slabima istoke zemlje i zapade njene - one u kojoj smo blagosiljali. I ispunila se Riječ Gospodara tvog lijepa nad sinovima Israilovim zato što su se strpili; a razorili smo šta je sagradio faraon i narod njegov i šta su podizali
I prevedosmo sinove Israilove preko mora, te dođoše ljudima odanim idolima svojim. Rekoše: “O Musa! Načini za nas boga kao što oni imaju bogove.” Reče: “Uistinu, vi ste narod koji ne zna.”
“Uistinu, takvi će propasti u onom u čemu su oni, a zaludno je šta su radili
Reče: “Zar mimo Allaha da vam tražim boga, a On vas je odlikovao nad svjetovima?”
I kad vas izbavismo od ljudstva faraonovog; podvrgavali su vas opakoj kazni, ubijajući sinove vaše, a pošteđujući žene vaše; a u tom je bilo iskušenje golemo od Gospodara vašeg
I odredili smo Musau trideset noći, i dopunili to sa deset, pa se ispuni određeno vrijeme Gospodara njegovog - četrdeset noći. I reče Musa bratu svom Harunu: “Naslijedi me u narodu mom i sređuj (stvari) i ne slijedi put mufsida.”
I pošto dođe Musa sastajalištu Našem i (pošto) je govorio s njim Gospodar njegov, reče: “Gospodaru moj! Pokaži mi - da Te vidim.” Reče: “Nećeš Me vidjeti, međutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me.” Pa pošto se Gospodar njegov otkri brdu učini ga zdrobljenim, a Musa pade onesviješten. Pa pošto se pribra, reče: “Slava neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.”
Reče: “O Musa! Uistinu, Ja sam odabrao tebe nad ljudima poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Zato uzmi šta ti dajem i budi od zahvalnih.”
I napisasmo mu na pločama savjet o svakoj stvari i detalj za svaku stvar. “Pa uzmi ih čvrsto i naredi svom narodu: ’Uzmite najbolje njihovo”, (a) pokazaću vam kuću grješnika
Okrenut ću od ajeta Svojih one koji se ohole na Zemlji bez prava. Iako vide svaki znak, ne vjeruju u njega; i ako vide put ispravnosti, ne uzimaju ga putem; a ako vide put zablude, uzimaju ga putem. To zato što oni poriču ajete Naše i prema njima nehajni su
A oni koji poriču ajete Naše i susret Ahireta, propašće djela njihova. Hoće li biti plaćeni, osim za ono šta su radili
I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele tjelesno, imalo je ono (moć) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, niti ih upućuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi
I pošto oni dođoše sebi i vidješe da su oni doista zabludjeli, rekoše: “Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i (ne) oprosti nam, sigurno ćemo biti od gubitnika.”
I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan, žalostan, reče: “Ružno je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbu Gospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu brata svog, tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin! Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne čini da se zluraduju nada mnom neprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.”
(Musa) reče: “Gospodaru moj! Oprosti meni i bratu mom i uvedi nas u milost Svoju; a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”
Uistinu, oni koji su uzeli tele: njih je stigla srdžba od Gospodara njihovog i poniženje u životu Dunjaa. A tako kažnjavamo one koji izmišljaju
A oni koji rade zla djela, potom se pokaju nakon toga i budu vjerovali, uistinu, Gospodar tvoj je poslije toga Oprosnik, Milosrdni
I pošto se umiri Musaova srdžba, uze ploče, a u natpisu njihovom bijaše uputa i milost za one koji se Gospodara svog plaše
I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Naše određeno vrijeme. Pa pošto ih snađe potres, reče: “Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ih ranije, i mene. Hoćeš li nas uništiti zbog onog šta su počinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenje Tvoje, zabluđuješ njime koga hoćeš, a upućuješ koga hoćeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika
I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi.” Reče: “Kazna je Moja - pogodiću njome koga hoću, a milost Moja obuhvata svaku stvar.” Zato ću je propisati onima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajate Naše vjeruju
Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indžilu. Naređuje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im loše, i oslobađa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega i poštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje je spušteno s njim - ti takvi su uspješni
Reci: “O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima - Onog čija je vlast nebesa i Zemlje. Samo je On Bog! Oživljava i usmrćuje, zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnika neukog, koji vjeruje u Allaha i Riječi Njegove, i slijedite ga da biste se vi uputili.”
A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji) se vode Istinom i po njoj kroje pravdu
I podijelili smo ih na dvanaest plemena, zajednica. I objavili smo Musau - kad je narod njegov zatražio od njega vodu: “Udri štapom svojim kamen.” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svako pleme znalo pojilište svoje. I pravili smo hladovinu nad njima oblacima, i spustili na njih mennu i prepelice: “Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili.” A nisu učinili zulm Nama, nego su dušama svojim zulm učinili
I kad im bi rečeno: “Nastanite se u ovom naselju i jedite iz njega odakle god hoćete i recite: ’Hitta’, i uđite na kapiju sa sedždom, oprostićemo vam greške vaše, povećaćemo dobročiniteljima.”
Tad su oni između njih koji su činili zulm, zamijenili riječ drugačijom od one koja im je rečena, te smo poslali na njih kaznu s neba, zbog toga što su zulm činili
I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora, kad su kršili sabat, kad su im dolazile ribe njihove na dan subote njihove - otvoreno, a na dan kad nisu svetkovali subotu, nisu im dolazile. Tako smo ih iskušavali, zato što su griješili
I kad reče zajednica između njih: “Zašto savjetujete narod čiji će Allah uništilac biti ili mučitelj njihov kaznom žestokom?” Rekoše: “Pravdanje Gospodaru vašem i da bi se oni pobojali.”
Pa pošto zaboraviše ono čim su opominjani, spasismo one koji su zabranjivali zlo, a dograbismo one koji su činili zulm kaznom žestokom, za ono što su griješili
Pa pošto su bili drski spram onog što im je zabranjeno, rekosmo im: “Budite majmuni prezreni!”
I kad je najavio Gospodar tvoj da će sigurno do Dana kijameta dizati na njih onog ko će ih podvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar tvoj je brz kaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni
I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode. Neki od njih su dobri, a drugi od njih su mimo toga. I iskušavali smo ih dobrim stvarima i zlim stvarima, da bi se oni povratili
Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onih koji su) naslijedili Knjigu. Uzimali su prolaznu stvar Dunjaa i govorili: “Oprostiće nam se!” A ako im dođe (ponovo) stvar slična tom, uzimaju je. Zar nije od njih uzet zavjet Knjigom da će o Allahu govoriti samo Istinu? A proučavaju ono šta je u njoj. A kuća Ahireta je bolja za one koji se boje. Pa zar ne shvatate
A oni koji se drže Knjige i obavljaju salat - uistinu, Mi nećemo uništiti nagradu pravednih
I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ono nadstrešica, a mislili su da će ono na njih pasti. Uzmite čvrsto šta vam dajemo i podsjećajte se na ono šta je u tom, da biste se vi pobojali
I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih, iz leđa njihovih potomstvo njihovo, i zatraži da oni svjedoče protiv duša svojih: “Zar nisam Gospodar vaš?” Rekoše: “Svakako. Svjedočimo!”, da ne biste rekli na Dan kijameta: “Uistinu, mi smo prema ovom bili nemarni.”
Ili rekli: “Samo su pridruživali očevi naši ranije, a (mi) smo bili potomstvo poslije njih. Pa zar ćeš nas uništiti zbog onog šta su počinila blebetala?”
I tako razjašnjavamo znakove, i da bi se oni povratili
I izrecituj im vijest onog kojem smo dali ajete Naše, pa se povukao od njih, te ga je slijedio šejtan, pa je bio od zalutalih
A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdigli njima, međutim on se priklonuo zemlji i slijedio strast svoju. Pa, primjer njegov je kao primjer psa: ako se okomiš na njega, dahćući plazi jezik, ili ostaviš li ga - plazeći jezik dahće. To je primjer ljudi koji poriču ajete Naše. Zato kazuj priču, da bi oni razmislili
Loš je primjer ljudi koji poriču ajete Naše, a dušama svojim čine zulm
Koga uputi Allah - pa on je upućen, a koga zavede - pa ti takvi su gubitnici
A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge od džinna i ljudi. Imaju oni srca - ne razumiju njima, i imaju oni oči - ne vide njima, i imaju oni uši - ne čuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su više zalutali. Ti takvi su nemarni
A Allahova imena su najljepša - zato Ga zovite njima. I ostavite one koji skrnave imena Njegova. Platit će im se ono šta rade
A od onog koga smo stvorili ima umma koja vodi Istinom i njome kroji pravdu
A oni koji poriču znakove Naše, vodićemo ih postepeno odakle ne znaju
I puštam im. Uistinu, spletka Moja je jaka
Zar neće razmisliti? Nije u drugu njihovom nikakvo ludilo. On je samo opominjač jasni
Zar neće pogledati carstvo nebesa i Zemlje i šta je stvorio Allah od stvari, i da se možda rok njihov već približio? Pa u koji će hadis poslije njega vjerovati
Koga zabludi Allah, pa nema za njega upućivača; a ostavlja ih da u pretjeranosti svojoj lutaju
Pitaju te o Času, kad će dolazak njegov? Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Gospodara mog; otkriće ga u vrijeme njegovo samo On. Biće težak na nebesima i Zemlji. Doći će vam jedino iznenada.” Pitaju tebe kao da si ti upoznat o njemu. Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Allaha”, međutim većina ljudi ne zna
Reci: “Ne vladam za dušu svoju korišću, niti štetom, osim šta hoće Allah. A da znam nevidljivo, sigurno bih umnožio od dobrog i ne bi me dotaklo zlo. Ja sam samo opominjač i donosilac radosnih vijesti za narod koji vjeruje
On je Taj koji vas je stvorio od duše jedne, i načinio od nje paricu njenu, da se smiri uz nju. Pa pošto ju je obljubio, ponijela je teret lahak, pa je išla s njim. Pa pošto oteža, zovnu Allaha, Gospodara njih dvoje: “Ako nam daš dobrog (potomka), sigurno ćemo biti od zahvalnih.”
Pa pošto im je dao dobrog, pripisivali su Njemu drugove u onom šta im je dao. Pa uzvišen neka je Allah nad onim šta pridružuju
Zar pridružuju ono šta ne stvara ništa, a oni su stvoreni
A ne mogu im pružiti pomoć, niti dušama svojim pomažu
I ako ih pozovete Uputi, ne slijede vas. Isto vam je: pozivali ih ili vi bili šutljivi
Uistinu! Oni koje zazivate mimo Allaha, robovi su slični vama. Zato ih prizivajte, pa nek vam se odazovu, ako ste istiniti
Zar imaju oni noge, kojima hode? Ili imaju oni ruke, kojima drže? Ili imaju oni oči, kojima vide? Ili imaju oni uši, kojima čuju? Reci: “Zovite ortake vaše, zatim me prevarite, ta ne odgađajte mi.”
Uistinu, Zaštitnik moj je Allah koji objavljuje Knjigu, a On štiti dobre
A oni koje prizivate mimo Njega, ne mogu vam pružiti pomoć, niti dušama svojim pomažu
I ako ih pozovete Uputi, ne čuju. I vidiš ih gledaju prema tebi, a oni ne vide
Drži se oprosta i naređuj dobročinstvo, i kloni se neznalica
A ako te potakne podsticaj od šejtana, tad zatraži zaštitu u Allaha. Uistinu! On je Onaj koji čuje, Znalac
Uistinu, oni koji se boje (Allaha), kad ih dotakne podsticaj od šejtana, sjete se, tad gle: oni oni koji vide
A braća njihova ih navuku u zabludu, zatim ne odustaju
I kad im ne doneseš ajet, govore: “Zašto ga ne izmisliš?” Reci: “Slijedim samo ono šta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi od Gospodara vašeg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.”
A kad se uči Kur’an, tad ga slušajte i šutite, da bi vam se smilovalo
I sjećaj se Gospodara svog u duši svojoj skrušeno i sa strahom i ne glasno u govoru, jutrom i navečer, i ne budi od nehajnih
Uistinu, oni koji su kod Gospodara Tvog, ne ohole se prema obožavanju Njegovom, i slave Ga i Njemu čine sedždu

Prev Next